"Napet čovjek ne može voljeti. Zašto? Napet čovjek uvijek živi sa svrhom. Može zarađivati novac, ali ne može voljeti jer ljubav nema svrhe. Ljubav nije udobnost. Ne možete je sakupiti: ne možete je skupiti na računu u banci; njome ne možete ojačati svoj ego. Prava ljubav je najapsurdniji čin - iza njega nema značaja, nema svrhe. Postoji samo za sebe, ni zbog čega drugog.
Novac se zarađuje zbog nečega: on je sredstvo. Pravite kuću, gradite kuću zbog nečega, da živite u njoj: ona je sredstvo. Ljubav nije sredstvo. Zašto volite? Zbog čega volite? Ljubav je kraj u sebi samoj. Zato um koji je proračunat, logičan, um koji misli o svrsi, ne može voljeti. A um koji uvijek misli o svrsi, biće napet jer se svrha može ispuniti samo u budućnosti, nikada ovdje i sada. Gradite kuću: ne možete baš sada živjeti u njoj. Prvo je morate sagraditi. Možete u njoj živjeti u budućnosti, ne sada. Zarađujete novac: bankovni račun će se stvoriti u budućnosti, ne sada. Sredstvo treba koristiti sada, a kraj će doći u budućnosti. Ljubav je uvijek ovdje. U njoj nema budućnosti. Zato je ljubav tako bliska meditaciji. Zato je i smrt tako bliska meditaciji - jer smrt je uvijek ovdje i sada. Ona se ne može desiti u budućnosti. Možete li umrijeti u budućnosti? Možete umrijeti samo u sadašnjosti. Niko još nije umro u budućnosti. Kako možete umrijeti u budućnosti ili prošlosti? Prošlost je prošla, nema je više, i ne možete u njoj umrijeti. Budućnost još nije došla, i kako možete umrijeti u njoj? Smrt se uvijek javlja u sadašnjosti. Smrt, ljubav, meditacija, sve se to pojavljuje u sadašnjosti. I zato, ako se bojite smrti, ne možete voljeti. Ako se bojite voljeti, ne možete meditirati. Ako se bojite meditacije, život će vam biti beskoristan - beskoristan ne u smislu neke svrhe, beskoristan u smislu da nikada nećete u njemu osjetiti nikakav blagoslov... uzaludan.
Može izgledati čudno da se povežu te tri stvari: ljubav, meditacija, smrt. Nije. To su slična iskustva. I ako možete ući u jedno, možete ući i u preostala dva. Shiva počinje s ljubavlju. Što to znači? Mnogo toga. Prvo, dok vas neko voli, prošlost je protekla, budućnost nije. Krećete se u dimenziji sadašnjosti, krećete se u “sada”. Da li ste ikada voljeli nekoga? Ako ste ikada voljeli tu nije bio uključen um. Zato tzv. mudri ljudi kažu da su ljubavnici slijepi, bezumni, ludi. U nekom smislu oni su u pravu. Ljubavnici su slijepi jer nemaju očiju za budućnost da uvide što rade. Slijepi su! Ne vide prošlost. Što se desilo ljubavnicima? Samo se kreću ovdje i sada bez uzimanja u obzir prošlosti i budućnosti, ne uzimaju u obzir nikakve posljedice: zato ih zovu slijepima. I jesu to. Slijepi su za račundžije, a vide za one koji ne računaju. Oni koji ne računaju vidjeti će ljubav kao pravo viđenje, kao pravu viziju.
Zato, prvo: u trenutku ljubavi nema više prošlosti i budućnosti. Treba shvatiti jednu delikatnu točku: kad nema prošlosti i budućnosti, može li se taj trenutak nazvati sadašnjošću? Da li je sadašnjost samo između toga dvoga - prošlosti i budućnosti. To je relativno. Ako nema prošlosti i budućnosti, što znači to što zovemo sadašnjost? Nema značenja. Zato Shiva ne koristi riječ “sadašnjost”. On kaže “vječni život” - vječnost, stupite u vječnost. Vrijeme dijelimo na tri dijela: prošlost, sadašnjost i budućnost. Ta podjela je pogrešna, apsolutno pogrešna. Vrijeme je zaista prošlost i budućnost. Sadašnjost nije dio vremena: sadašnjost je dio vječnosti. Ono što je prošlo u vremenu je, ono što će doći u vremenu. Ono što jeste nije vrijeme, jer to nikada ne prolazi, uvijek je tu. To “sada” je vječno. Ako izađete iz prošlosti, nikada se ne krećete u sadašnjosti. Iz prošlosti se uvijek krećete u budućnosti. Sadašnji trenutak neće doći. Iz prošlosti se uvijek krećete u budućnosti. Iz sadašnjosti nikada se ne možete pomjeriti u budućnost. Iz sadašnjosti idete duboko i duboko... u veću i veću sadašnjost... to je vječni život.
Možemo to reći na ovaj način: Iz prošlosti u budućnost je vrijeme. Vrijeme znači da se krećete po ravnoj liniji, ili možemo reći da je horizontalna. U trenutku kad ste u sadašnjosti, dimenzija se mijenja. Krećete se vertikalno - gore ili dole, prema visini ili u dubinu. Ali se ne pomjerate horizontalno. Jedan Buddha, jedan Shiva žive u vječnosti, a ne u vremenu.
Isusa su pitali: “Što će se desiti u tvom carstvu božjem?” Čovjek koji ga je to pitao nije pitao za vrijeme. Pitao je što će se desiti sa njegovim željama: “Kako će se one ispuniti? Hoće li biti vječnog života ili će biti smrt? Hoće li biti bijede? Hoće li biti podređenih i nadređenih?” Pitao je ovozemaljske stvari: “Što će se desiti u tvom carstvu božjem?” A Isus je odgovorio - odgovor je kao kod Zen monaha, Isus je rekao: “Neće više biti vremena.” Možda uopće nije razumio čovjek kome se tako odgovorilo: “Neće više biti vremena.” Isus je rekao samo jedno: “Neće više biti vremena.”... jer vrijeme je horizontalno, a kraljevstvo božje je vertikalno: ono je vječno. Uvijek je tu: samo se vi trebate izvući iz vreme-na doći do njega.
Ljubav je tako prva kapija... možete izaći iz vremena. Zato svako želi biti voljen, svako želi da voli. I nitko ne zna zašto u ljubavi ima toliko značajnog, zašto se toliko čezne za ljubavlju. I ako to zaista ne znate ne možete ni voljeti niti biti voljeni, jer ljubav je jedan od najdubljih fenomena na ovom svijetu. Nastavimo razmišljati o tome da je svako sposoban da voli onakav kakav je. To nije slučaj: nije tako. Zato ste frustrirani. Ljubav je drukčija dimenzija. I ako pokušate voljeti nekog u vremenu, biti ćete poraženi. U vremenu ljubav nije moguća. Sjećam se jedne anegdote: Meera je bila zaljubljena u Krishnu. Bila je domaćica, žena jednog princa. Princ je postao ljubomoran na Krishnu. Krishna nije više postojao, Krishna nije bio sadašnjost: Krishna nije bio fizičko tijelo. Između Krishninog fizičkog postojanja i Meerinog fizičkog postojanja postoji praznina od 5000 godina. Kako tako Meera može biti zaljubljena u Krishnu? Vremenska razlika je tako velika! Tako je jednog dana princ upitao Meeru, “Stalno pričaš o svojoj ljubavi, pjevaš i plešeš oko Krishne, ali gdje je on? Koga to toliko voliš? S kim to stalno razgovaraš?” Meera je razgovarala s Krishnom, pjevala, smijala se, borila se. Izgledalo je da je luda! I bila je, u našim očima. Zato je princ rekao, “Jesi li poludjela? Gdje je tvoj Krishna? Koga voliš? S kim razgovaraš? A ja sam tu i potpuno si me zaboravila.” Meera je rekla, “Krishna je ovdje, ti nisi tu, jer Krishna je vječan, a ti nisi. On će uvijek biti tu, on je uvijek bio tu, on je tu. Ti nećeš biti tu, ti nisi bio tu. Nisi bio tu jedan dan, nećeš biti tu... i kako mogu vjerovati da si između ta dva nepostojanja ti tu? Kako je postojanje moguće između dva nepostojanja?”
Princ je u vremenu, Krishna je u vječnosti. Na taj način možeš biti blizu princa, ali udaljenost ne može biti uništena. Ti si udaljen. Možeš biti vrlo, vrlo udaljen u vremenu od Krishne, a ipak možeš biti i blizu. Ali to je drukčija dimenzija.
Gledam ispred sebe i vidim zid. Podižem pogled i vidim nebo. Gdje je pogled u vremenu, tu je uvijek zid. Gdje je pogled van vremena tu je otvoreno nebo, beskonačno. Ljubav otvara beskonačnost, vječniju od postojanja. Tako, stvarno, ako si ikada volio, ljubav može činiti tehniku meditacije. Ovo je tehnika: Ne budi ljubavnik koji stoji odvojeno, izvana. Prihvati ljubav i učini je vječnom. Kada voliš nekoga, da li si ti tu kao ljubavnik? Ako si ti tu, ti si u vremenu i ljubav je samo lažna, samo pseudo. Ako si ti još uvijek tu i možeš kazati, “Jesam”, tada si psihički blizu, ali si duhovno izdvojen. Kada si zaljubljen, ne smiješ biti - samo u ljubavi, samo voljeti. Postani ljubav. Milujući svoju voljenu ili svog voljenog, postani milovanje. Ljubeći se, nemoj samo ljubiti ili biti ljubljen, budi poljubac. Zaboravi ego u potpunosti, pretvori ga u glumu. Glumi toliko duboko da glumca i nema više. ( ako ne možeš biti zaljubljen, tad je vrlo teško i jesti ili šetati, vrlo teško, jer ljubav je lagani pristup, do rastapanja ega. Dakle, ljudi koji su egoisti ne mogu voljeti. Oni mogu pričati o ljubavi, oni mogu pjevati o ljubavi, oni mogu pisati o ljubavi, ali oni ne mogu voljeti. Ego ne može voljeti.
Shiva kaže, počnimo voljeti. Kada si u zagrljaju, ti postaješ zagrljaj, postaješ poljubac, Zaboravi samog sebe u potpunosti da bi mogao reći: “Ja ne postojim. Samo ljubav postoji.” Tada srce više ne kuca, ali kuca ljubav. Tada krv više ne cirkulira, ali cirkulira ljubav. Tada oči više ne vide, vidi ljubav. Tada ruke više ne mogu doticati, ali dotiče ljubav.Postani ljubav! - i unesi je u vječni život. Ljubav iznenada mijenja tvoju dimenziju. Izbačen si iz vremena i stojiš licem uz lice sa vječnošću. Ljubav može postati duboka meditacija; najdublja moguća. I ljubavnici ponekad znaju ono što sveci ne znaju. Ljubavnici su dotakli ono središte koji su mnogi yogiji promašili. Ali to će biti samo letimičan pogled ako svoju ljubav ne promijeni u meditaciju. Tantra znači ovo: TrANSFORMACIJA LJUBAVI U MEDITACIJU. I sada možeš razumjeti zašto Tantra toliko govori o ljubavi i seksu. Zašto? Jer ljubav je najbolji prirodni otvor kroz koji možeš doći na drugu stranu ovog sveta, ove horizontalne dimenzije.
Pogledaj Shivu s njegovom suprugom Devi. Pogledaj ih! Izgledaju kao da nisu dvoje. To jedinstvo je tako duboko da je čak postalo i simbol. Svi smo vidjeli Shivalingu. To je falusni simbol. - Shivin seksualni organ. Ali nije sam. Smješten je u Devinoj vagini. Hindusi onih dana bili su vrlo smjeli. Kad sada vidiš Shivalingu nikad ne pomisliš da je falusni simbol. Zaboravili smo, trudimo se da to potpuno zaboravimo. Jung se sjeća u svojoj autobiografiji, u memoarima, vrlo lijepog i zanimljivog događaja. Došao je u Indiju, otišao da vidi Konarak, a u hramu u Konaraku ima mnogo, mnogo Shivalinga, mnogo falusnih simbola. Učeni čovjek koji ga je vodio objasnio mu je sve osim toga što su to Shivalinge. A bilo ih je toliko da ih je bilo teško izbjeći. Jung je bio svjestan toga, ali nastavio je da ispituje učenog čovjeka samo da bi ga zadirkivao, “Ali što je ovo?” Zato mu je čovjek konačno šapnuo na uho, “Ne pitaj te me ovdje. Reći ću vam kasnije. To je intimna stvar.” Jung mora da se smijao u sebi. Ovakvi su današnji Hindusi.
Onda mu je napolju čovjek prišao i rekao: “Nije bilo lijepo od vas da to pitate pred drugima. Sada ću vam reći. “To je tajna.” Onda je ponovo šapnuo Jungu na uho, “To su intimni dijelovi našeg tijela.” Kad se Jung vratio, sreo je jednog velikog naučnika koji se bavio orijentalnom mišlju, mitovima, filozofijom, Heinricha Zimmera. Tako je prenio ovu anegdotu Zimmeru. Zimmer je bio jedan od najnadarenijih umova koji su pokušali prodrijeti u indijsku misao, i bio je zaljubljenik u Indiju i njezine načine razmišljanja - orijentalni, ne - logični, mistični prilaz životu. Kad je čuo ovo od Junga, nasmijao se i rekao, “Ovo je dobro za promjenu. Uvijek sam slušao o velikim Indijcima: Buddhi, Krishni i Mahaviri. Ono o čemu ti pričaš ne govori o velikim Indijcima, nego o Indijcima.”
Ljubav je za Shivu velika kapija. Za njega seks nije nešto što treba biti prokleto. Za njega seks je sjeme, a ljubav cvijet. I ako proklinjete sjeme, proklinjete cvijet. Seks može postati ljubav. Ako nikad ne postane ljubav onda je promašen. Prokunite promašenost, ne seks. Ljubav mora procvjetati, seks mora postati ljubav. Ako to ne postane, nije krivica seksa, to je tvoja krivica. Seks ne smije ostati seks, to je učenje Tantre - mora se pretvoriti u ljubav. Ni ljubav ne smije ostati ljubav. Mora se pretvoriti u svijetlo, u meditativno iskustvo, u posljednji, jedini mistični vrh. Kako transformirati ljubav? Budi gluma i zaboravi glumca. Dok voliš budi ljubav - jednostavna ljubav. Onda to nije tvoja ljubav, ili moja, ili bilo čija. To je jednostavna ljubav. Kad nisi tamo, u rukama si jedinog izvora struje, onda si u ljubavi. Nisi ti taj koji je zaljubljen. Ljubav te je okružila, nestao si. Postao si samo energija toka.
D.H. Lawrence, jedan od najkreativnijih umova našeg vremena, bio je znajući i neznajući stručnjak za Tantru. Zapad ga je sasvim odbacio. Knjige su mu bile zabranjene. Bilo je mnogo slučajeva na sudovima - jer je rekao da je seksualna energija jedina energija i ako je odbacite i potisnete protiv univerzuma ste i nikad nećete biti u stanju da spoznate cvjetanje ove energije. A kad se potisne postaje ružna. To je začarani krug: svećenici, moralisti, tzv. religiozni ljudi, pape, shankaracharyasi i drugi; svi oni proklinju seks. Kažu da je to ružno. Kada ga potisnete postaje ružan. Zato kažu: “Pogledajte! Istina je to što smo rekli. Vi ste to dokazali. Pogledajte! Bilo što da radite ružno je i znate da je ružno.” Ali nije seks ono što je ružno. Ti svećenici su ga učinili ružnim. I kada su ga jednostavno učinili ružnim, dokazali su da su u pravu. A kada su dokazali da su u pravu, vi ga činite sve više i više ružnim - ružnijim.
Seks je nevina energija. Život koji teče u vama, postojanje koje živi u vama. Nemojte ga obogaljiti. Dozvolite mu da pođe prema visinama - seks mora postati ljubav. U čemu je razlika? Kad vam je um seksualni eksploatirate drugog. Onaj drugi je samo instrument koji će se iskoristiti i odbaciti. Kad seks postane ljubav onaj drugi nije instrument, onaj drugi neće biti iskorišten. Onaj drugi nije zaista drugi. Kad volite, to nije sebično. Onaj drugi postaje značajan, jedinstven.
To ne znači da ga iskorištavate - ne. Baš naprotiv, oboje se udružujete u dubokom iskustvu. Partneri ste u dubokom iskustvu, a ne onaj koji iskorištava, koji je iskorišten. Pomažete jedno drugom da se krećete u različitom svijetu ljubavi. Seks je iskorištavanje. Ljubav je zajednički ulazak u jedan različiti svijet. Ako ovaj ulazak nije trenutačan biti će bolji, i ako taj ulazak postane meditativan, tj. ako se možete potpuno zaboraviti i ljubavnik i voljena osoba nestanu i ako ostane samo ljubav koja sve prožima, onda je, kaže Shiva, vječni život vaš."

by Osho