neke vječne mudrosti.............

Dvije stvari koje najviše želim:sreća  i pronaći smisao.Kod sreće se radi o trenucima u životu,a kod smisla o osjećaju povezanosti.

Možda bi nam ,da nismo smrtni ,sreća bila dovoljna,ali naša smrtnost rađa želju za povezanošću,da znamo da je naše postojanje imalo svrhu.

U  tradiciji plemena Cherokee  postoji prekrasna priča:

Jedan starac rekao je svom unuku da mu se katkad čini kako se unutar njega odvija borba.

To je borba između dva vuka.Jedan vuk je zao,to je vuk ljutnje,zavisti,žalosti,kajanja,pohlepe,arogancije,samosažaljenja,grizodušja,ogorčenosti,inferiornosti,superiornosti,straha od ozdravljenja tijela i duše,straha od uspjeha,straha od istraživanja istine,straha od hodanja u tuđim mokasinama i uviđanja djelića njihove stvarnosti kroz njihova srca i oči,korištenje  ispraznih razgovora  za koje srce zna da su laž.

Drugi vuk je dobar.

To je vuk radosti,mira,nade,spokoja,poniznosti,ljubaznosti,suosjećanja,brige za druge,spremnost za oproštaj sebi i drugima i shvaćanja  da je sudbina u mojim rukama.

Unuk je razmislio o tome i upitao:“Ali djede koji vuk pobjeđuje?“Djed odgovara:“Onaj vuk kojeg odlučim nahraniti“.

 Misli i riječi moćan su alat koji definira naš život.Prije mnogo godina,pročitao sam uzrečicu koje sam se mnogo puta sjetio slušajući kako mi ljudi pričaju o svojim životima:

„Budite oprezni s mislima jer misli postaju riječi,budite oprezni s riječima jer riječi postaju djela,budite oprezni s djelima jer djela postaju navike,budite oprezni s navikama jer jer navike formiraju vaš karakter,tj to ste vi,a vaš karakter postaje vaša sudbina.“